D N E V N I K    M A R A T O N A

 SUBOTA 12. kolovoz 2006. - prijepodne

Rano, već oko 3 sata  praćeni jakim pljuskom maratonci iz sela Doli kreću preko Slanog prema Dubrovniku. Niz kabanice lije kiša. Konjanike pozdravljaju svjetla brojnih  automobila koji magistralom u  turističkoj smjeni jure u oba pravca. To kako saznajem čini i vozač autobusa u kojemu  su članovi KUD-a „Moslavec“ iz Volodera. Tradicionalno svojom točkom oni su prisutni u ispraćaju i dočeku maratona.

Negdje poslije 6 sati pljusak prestaje. Kraće vrijeme šest jahača predvođeni Željkom Pettersom zadržava se u središtu Trstena uz primjerke starih stabala poznatog Arboretuma. Gotovo više nema sumnje danas će ulaskom na Stradun odvažni konjanici ostvariti planiranih 1000 kilometara puta, započetog prije 14 dana.

Radio Dubrovnik priopćuje da se danas održava i poznati maraton lađa Metković-Ploče, ali  javlja i o pripremama za  svečani doček i našim maratoncima. Spominje se na Stradunu pozdravit će ih  najviših predstavnici  Sisačko-moslavačke, Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika. Stiže i pozdravni brzojav našeg stalnog organizatora Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, ogranak Kutina. Molba je da ga u cijelosti prenesemo okupljenima na Stradunu. A on izvorno glasi:

POŠTOVANI! Onaj tko nije osjetio, ne može  znati  muke i patnje ostvarenja  vjekovnoga hrvatskoga sna! Bojovnici kutinske proslavljene 56.samostalne bojne ZNG-a  prvi su  14. listopada 1991. godine, osjetili što znači sloboda i Hrvatska, oslobodivši Bujavicu, prvo okupirano  mjesto u  Domovinskom ratu.

Ponosni smo što smo podarili mrvicu  slobode, časti i slave hrvatskom narodu od 91. do 95.! Kao što je naš ponos oslobađanje Bujavice, isto tako ponosno u srcu  nosimo naš vjekovni, najljepši i najponosniji DUBROVNIK i branitelje Dubrovnika - na čast Hrvata, nas Moslavaca i svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata!

Ovom prilikom želimo  zahvaliti  i čestitati  :

1.        ŽELJKU PETTERSU i svim sudionicima Konjičkog maratona arapskih konja „Tradicija prošlosti – potreba budućnosti“, koji su u proteklih 10 godina, pronijeli slavu Domovinskog rata, pronijeli ime naše Moslavine,  i ovih plemenitih životinja duž 5.500 kilometara, konačno -NAŠE  hrvatske zemlje!

2.        Dubrovniku i svim njihovim čelnicima, gospojama, gosparima, svima prisutnima na srdačnom prijamu ove jedinstvene manifestacije!

3.        Hvala svima za iskazani ponos Domovinskom ratu!

I DA SE NIKADA  NE ZABORAVI!

 UZ  NAŠ POZDRAV  ZAJEDNO U RATU – ZAJEDNO U MIRU!                                         

    Predsjednik OGRANKA :

Stjepan Hrastnik

Točno u 12 sati ulazak u Dubrovnik preko mosta dr. Franja Tuđmana. Na njemu  čitamo brzina vjetra je 40 kilometara. Nedaleko s mosta dugog 518 metara na malo valovitom moru dominira više usidrednih velikih putničkih plovila. Znači grad u kojega  svečano ujahujemo u 18 sati pun je gostiju. Očekujemo pljesak, nadajmo se bez kišovita pljuska.

Pod pratnjom dubrovačke prometne policije stigosmo na obiteljsko imanje KojakovićTo je predio s kojega puca onaj toliko poznati razglednički pogled na Dubrovnik. Eto konjanici zaokružuju svoj desetogodišnji projekt. Tu se trebaju odmoriti dokazano izdržljivi konji i kao svi sudionici „ušminkati“ za svečani trenutak predstavljanja na Stradunu. Upravo tuda ispod kuće Kojakovićevih slušamo u društvu supružnika Stele i Andrije u srednjem vijeku vodio je sa 30 postaja trgovački put do Istanbula.

Eto mi učinismo 14 postaja s kojih nosimo poruke pejzažne ljepote  i susreta s  divnim  domaćinima, što se dakako potvrđuje i u ovom dubrovačkom obiteljskom ozračju. Razumljivo  najbliža mu je  i naša vrla i strpljiva jahačica Sandra, sestra domaćice našeg smještaja Stele.  I dalje stižu čestitke i lijepe želje, pa i tako i  jedne Ane iz Koprivnice, gdje je završio prošlogodišnji maraton. Ona nam,  kako piše  ogrnuta mirisima rodne Moslavine maše sa zidina, od sreće skače skalinama, u mislima čeka na Stradunu...

Dio maratonaca odahnuvši od silnih obveza, neprospavanih noći odlučio se spustiti 112 stuba niže do plaže i osvježiti u moru. O našem dolasku na Stradun zanimaju se već pristigli u Dubrovnik Marijana Petir, zamjenica županice sisačko-moslavačke i Zlatko Grdić, zamjenik kutinskog gradonačelnika.

Točno prema planu u 18 sati kako to ovdje kažu tamo od Pila prepunim Stradunom, praćeni zvucima Gradske glazbe  završne metre posljednje dionice odoljevajući  skliskom kamenu započinje šest jahača. Sve ide u sekundu, a kako i ne bi kada je sve pod nadzorom za gradski protokol odgovorne Zdenke Golušić . Dubrovniku gradu, koji ih je pozdravio s brojnim stranim turistima najavljeni su kao junaci nesvakidašnjeg podviga. Predstavljeni su pjedinačno oni i njihovi vjerni ljubimci. Uostalom tim činom kod Orlandova stupa ostvarien je i projekt „u sedlu“cijelom Hrvatskom.

Slikovito rečeno  u 10 maratona  jahalo se - od dunavskih obala do dubrovačkih zidina. U skladu s tim protkani osjećajem ljepote ljubavi čovjeka, životinje i pejzaža  uz  zahvalu za učinjeni napor izgovoreni su i pozdravi županice sisačko-moslavačke Marine Lovrić, te  Đure Marketa, člana Poglavarstva za gospodarstvo i turizam Grada Dubrovnika. Našle su se tu i dvije palmine grančice mira dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice.  

A lepršavi pozdrav Dubrovniku donio  je moslavačkim tradicijskim plesom  KUD „Moslavec“ iz Volodera, sela iz kojega su uz Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti kretali svi maratoni ukupno dugi 5. 500 kilometara.