D N E V N I K    M A R A T O N A

SRIJEDA 9. kolovoz 2006. - prijepodne

Jutarnja kava u Zagvozdu u bistrou „Miro“. Zahvaljujemon izvrsnim domaćinima  uz okrugle hrastove stolove iznad kojih su zobnice tkane u ovom kraju. Znak su da je i u ovom mjestu još jaka tradicija u ljubavi prema konjima. Najbolje to potvrđuje upravo ne zbog profita već čuvanja ponosa na tradiciju Ivan Čagalj-Ikič, kazuju nam Zagvožđani.

Središtem mjesta s pogledom na crkvu Gospe od Karmela elegatno prolazi šest naših  konjanika. Današnja dionica, kraća je i zapravo odmarajuća,   treba završiti u Vrgorcu. Vrijeme – djelomično oblačno, djelomično sunčano. Idealno za jahanje. Treptaj lišća jači je od povjetarca, a konji dobro odmoreni djeluju također svježe. Češće ih se napasa uz ne baš  prometnu cestu ispod uzvisina Biokova, s pravom  jednog od hrvatskih parkova prirode.

Oznake pojedinih poduzeća i  strojevi koji čekaju pogon upućuju ovaj će kraj preporoditi autocesta, a 4-kilometarski tunel kroz Biokovo ljepote Dalmatinske Zagore učiniti predgrađem turističkog Jadrana. Mahom domaći  turisti zaustavljaju se uz konje. Fotografiraju i pitaju za mogućnost jahanja s dolaskom na ergelu u Moslavinu.

Za fotografiju upravo nesvakidašnji trenutak – konjanici će proći kraćim tunelom. Zabilježit ćemo uz već 320 fotografija za fotogaleriju naše vrlo dobro posjećene web stranice  i tu za konja nepoznatu vrstu prolaza. U selu Župa pošta, ali radi do 11 sati. Uz cestu prema Kozici gdje je dobar izvor vode,  minijaturne u dvorišne ograde ugrađene vjerske poruke. Zaštićene krovićima  od vremenskih nepogoda doimaju se  poput malih kapelica.  Zagvozd doviđenja. Dobar dan  Vrgorcu!

Poslije češćih odmora oko 18 sati Vrgorac, grad pjesnika Tina Ujevića. Njegovo ime  nosi i kutinska Srednja škola. Uz Tinov bogat pjesnički opus naši bi srednjoškolci trebali više i s razlogom upoznati i njegov rodni grad.  Eto suprotno Tinovoj pjesmi „Auto na korzu“ tamo ispod Gradine na vrgoračkom korzu – pojavit će se konji.

O tomu već više dana pitajući nas za mnoge detalje vojnički precizno u ime Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Vrgorac brine pukovnik Vicko  Šalinović. Onu lepršavu sliku  s gostoljubivom turističkom ponudom očito s pravom zaljubljena u  grad prenosi nam Kornelija Bajalo, direktorica Turističkog ureda. Vodi nas u stoljetni, pa i za Europu  jedinstven park u kršu ovjenčan lovorom. Tu  prestaje zbilja, jer to je zapravo rajski vrt.  U slučaju kiše smještaj je u krugu komunalne tvrke. Misli se na sve. Pamtit će se s domaćinima zajednički susret u restoranu „Tin“. Grad u kojemu se pije „bikla“ mošt s kozjim mlijekom boje ciklame, inače cvijetnog sinonima  kraja potpuno se otvorio u dobrodošlici.

Nju nije omela ni kiša. Spustila se oko 21 sat, točnije u zakazano vrijeme predstavljanja konjanika i maratona. Nije smetala brojno okupljenima  na korzu, a i protokolu koji se nije promjenio ni u jednom slovu. Dolazak  maratonca pozdravio  je  zamjenik gradonačelnika Željko Pervan, a Neli slikarica i turistička djelatnica iznenadila je s likovnim ostvarenjem inspiriranim  našim dolaskom. Uz sliku tu je i turistički dar s jagodom.  Grad u čijoj okolici pogoduje njezin uzgoj  ima i svibanjsku manifestaciju „Dani jagoda“.Siguran sam konjacima je drago što unatoč brojnim izazovima,  pa i nepoznanicama  u projekt, ali i u Vrgorac  nisu  ušli kao „grlom u jagode“.

 U Tinovom gradu dočeku  nije manjkala ni klapa „Vrgorac“. Tu su se za naše kalorije donacijom   pobrinula i braća Jukić. Susret u Vrgorcu bio je daleko više od ove skromne bilješke.  Produhovljeni ugođaji ponudili su okvir za pjesničku sliku.